Ako me pitas o musko-zenskim odnosima, ja se u to ne razumem. Niti u zensko-zenske, niti u majka-dete, niti u prodavacica-kupac kad smo vec kod toga. Nikad ne bih pomislila da mogu da razumem nesto sjebano kao sto su medjuljudski odnosi. Naravno, samo budala moze da ti da savet "kako preboleti decka za 7 dana" ili "kako cuvati dete paraplegicara", "kako se suociti sa rakom pluca" i slicno. Zao mi je, ne znam pa ne mogu ni da pricam. Mogu samo da objasnim kako iskopati rupu, i to gorepomenutu rupu. Mogu da objasnim i kako napraviti rupu za sadnicu paradajza, i rupu za klikere, ali to vec nekom drugom prilikom. Ova rupa se kopa prosto u posebnim prilikama, i kad ti bude zatrebala ti ces to znati. Nisam sigurna kako se odatle izlazi, ali sam sigurna da ce ti kad tad zatrebati. Milion je razloga za ovu rupu, i ne bih pricala nasiroko o njima iako mogu, jer prosto, ne bih da te davim, a ni da te povredim. Ne smeta ti sto smo na ti, zar ne? Imam neki snazan osecaj da smo svi mi isti u toj rupi, mada ni to ne mogu da garantujem. Zato nastavljam na ti, a ti slobodno reci ukoliko ti zasmeta. Naravno da, ukoliko zelis ovu rupu, vec ti je sve svejedno i mogu te zvati i govno, jer su dosli, (eh kako volim ovu frazu) dani u kojima nista nije vazno. Normalno, ide cigara za cigarom, mrznja prema spavacima, mrznja prema deci koja se igraju u parku, mrznja prema suncu, sve u svemu, mrznja prema svemu i svima. Zasto? Zato sto si ti, kao i svi mi, jedno sebicno, najsebicnije bice, koje jebiga, u ovim danima uziva da se valja u samosazaljenju kao svinja u blatu. Kad smo kod toga, mogu te zvati i svinja. Naravno, ti nisi kriv, ili jesi, ako jesi, svinja i odgovara. A ako nisi, onda zao mi je, ali svinja si svakako. Ocigledno zbog valjanja. Ali nemoj da pomislis slucajno da te napadam, i da cu ti ikako objasniti kako da stvari krenu na bolje. Haa! Glupost. Ne razumem se ja u to kako da stvari krenu na bolje. Naravno, mogu da nalupam 30 klise recenica, da te pokrenem, i da te odvratim od tvoje rupe, ali prosto, ti nisi glup, jebiga, znas da nista trenutno ne mozes da promenis. Mozes samo jos vise da se zakopas. ELEM, o tvojoj, iliti nasoj rupi. U principu, rupa je vec iskopana. Sve sto ti treba je da sipas jednu dvolitru samosazaljenja u nju, da bi prosto imao gde da se valjas, a i da ne bi slucajno pomislio da ovo sve sa rupom nije bas najbolja ideja. Naravno da imas ljude oko sebe koji ti kazu "bice bolje. pusti vremena da prodje", kao da oni znaju stvarno da li ce ikada biti bolje njima, a kamoli tebi. I naravno, kad malo razmislis o svemu, ti i ne mozes da drzis to vreme, ono prolazi pa prolazi. Problem je sto ti stojis u svojoj rupi dok se zemlja okrece i cekas. A nekad je tako dosadno cekati. E ovde imam par prakticnih saveta, kao sto je ta gajba piva, ukrstene reci, i neka knjiga, ali ne neka zivotna knjiga, ne ne, nego neka koja te nece vezati za recenicu i usaditi glupe ideje u glupu glavu, nego neka eto, "Istorija umetnosti" ili "Bastovanstvo u Holandiji". Na kraju krajeva, nije bitno da li te interesuje uopste, bitno je da se nesto dogadja. I eto ne preporucujem da se nastavlja sa pravim zivotom dok si u rupi, jer em je naporno, em to stvarno ne zelis sad. Samo dalje, dalje da sve bude. Jel tako? Vidis kako je rupa odlicno resenje za tebe. Hajde sad, uskaci. Proci ce nekad.
Обликујемо слике људи у глави, они постају оно што нам је потребно. Неки знају а неки не. Али ни једни ни други не признају.
Жмуримо, јер не желимо да видимо. Зар није боље правити се да је свет баш онакав какав би требало да буде...
Понекад, пијани и луди, у данима када ништа није важно, када су нам очи широм отворене, иако то не желимо, а никада и нисмо, са дистанце, посматрамо своје животе. Као да смо увалили гузицу у неку фотељу, прекрстили ноге, и рекли пацијенту да легне на кревет и затвори очи. Он нам говори да је срећан, а ми се смејемо и бележимо у свеску. Прича нам бајке о свом животу, и толико је луд да верује у њих... Прича нам о љубави, о људима, о срећи, о Сунцу...
И онда, кад схватимо да лежимо на том истом кревету, тргнемо се, и уплашимо помало...
А онда доктор каже: Пустићемо га да сања. Коме се то јебе.